Na jučerašnju sadnju platana i kostela na Trgu 4.svibnja osvrnula se i povjesničarka umjetnosti Antonia Vodanović, inače predsjednica Udruge za istraživanje, promicanje i zaštitu  kulturne baštine “Kačić”. Mišljenja je da se hortikulturnom uređenju nekog trga kao javnog prostora treba pristupati izuzetno promišljeno, analitično i po mogućnosti interdisciplinarno.

 – A pogotovo ukoliko je riječ o intervenciji u prostoru koja je dugotrajnog karaktera (a sadnja drvoreda po sred trga to svakako jest!) i koja trajno mijenja (su)odnose svih čimbenika koji zajedno definiraju javni prostor; a ne u ‘’ad hoc’’ akciji zbog dobivenih sadnica. Uz pitanje je li uopće rađen hortikulturni projekt uređenja trga, osvrnula bih se na po meni lošu odluku sadnje drvoreda platana posred malenog mediteranskog trga, dakle stabala koja se uobičajeno zbog svojih odlika (široka debla, široke krošnje, jako korijenje, dosežu visine i do 40 metara) s razlogom sade u vidu drvoreda uz ceste te unutar parkova i perivoja, ali ne baš i posred trgova, objašnjava Vodanović.

Kad narastu, krošnje tih stabala u potpunosti će, dodaje predsjednica Udruge “Kačić”, zagraditi arhitektonske vizure. 

Oglas

– Iz smjera policije prema trgu bit će zaklonjen pogled na zgradu pošte, hvaljeno djelo nagrađivanog arhitekta Ante Rožića, a iz smjera hotela Biokovo prema trgu bit će zaklonjen pogled na zgradu FINA-a, jedno od najboljih primjera moderne arhitekture u gradu, stoga se slažem s gradskom vijećnicom Ivanom Miočević Franić koja kaže da se radi ‘’o potpuno pogrešnom lociranju urbanog zelenila na površini koja je već definirana, a novi volumen stabala pogrešno lociran u odnosu na vrlo vrijedan objekt’’, pojašnjava Vodanović.

Problematično je, kaže nadalje, kao i nepotrebno ‘’cijepanje’’ pješačke zone trga u dva dijela postavljenjem drvoreda po njenom središtu, koji uvodi vizualne smetnje u jasnom definiranju prostora, ranije zacrtanog postojećom hortikulturom, zgradama i pješačkom zonom.

– Drugim riječima, nije se vodilo računa o cjelovitosti modernističkog trga, svim njegovim ulogama i funkcijama, arhitektonskim vizurama, vrijednoj arhitektonskoj baštini, odnosno o cjelovitoj estetici prostora. Hortikulturno uređenje, pogotovo ono koje uvodi drvored kao trajni element u prostoru, treba cjelovito promišljati javni prostor, a ne partikularno. Da ne bi bilo krivo shvaćeno, i više nego podržavam ozelenjavanje grada, te mislim da su grad, kao i uključeni djelatnici zaista imali najbolje namjere, ali moramo biti svjesni da su određene intervencije u javnom prostoru trajne i da je nužno preispitivati njihove dugoročne efekte, zaključuje Vodanović.

Ivona Ćirak /foto O.F.