Betonska pozornica nad kojom se, i na društvenim mrežama i u kuloarima, zgražaju građani tijekom protekla dva dana, po mnogima je neprimjerena, nelogična i groteskna.
Ipak, bivši dogradonačelnik i trenutni gradski vijećnik Joze Vranješ zdušno brani projekt kojega je nova vlast odlučila srušiti do temelja.
Tvrdi stav Vranješ, međutim, nije pokazao samo ovom prilikom, niti je ovo jedini projekt koji je naišao na oštre kritike, a on ga gorljivo branio.
Po mnogima je takva ideja nelogična i bespotrebno grandiozna, a grandioznosti koja katkad nezgrapno korespondira s potrebama i okolnostima u prostoru, Vranješ uistinu jest bio sklon za svojeg mandata.
Koji su drugi projekti koji su se u protekle četiri godine našli na meti javnosti?
1.Ogromna betonska pozornica koja bi svrsi služila dvaput godišnje osim u slučaju kada bi se na Zelenki učestalije organizirali zabavni događaji najaktualnija je i samim time prva na ljestvici od tih. Ovdje se, naime, ne radi o tome treba li Grad popustiti Konzumu ili ne po pitanju uklanjanja bine, jer je to posebna, pravna dimenzija priče o kojoj bi se dalo diskutirati. Ovdje se o samoj ideji izgradnje pozornice na kružnom toku koji godinama bezuspješno glumi trg, u što se pretvori dva puta godišnje kada se tu događaju fešte. Ni s prometne strane, ni s funkcionalne, ni s estetske strane po mišljenju mnogih ona tu ne pripada.
2. Na drugom mjestu je famozno križanje. Govoriti o neobičnim rješenjima a ne spomenuti križanje Zagrebačke ulice s državnom cestom D8 bio bi kolosalni propust. Križanje je trebalo biti sanacija opasnog mjesta, međutim, u stvarnosti je ozbiljno zakompliciralo promet unatoč semaforizaciji. Taman kad sa sporedne ulice vozači dospiju do semafora, upali se crveno. Bilo da se radi o izlazu na magistralu sa Zelenke, ili pak s južne strane, u ljetnim mjesecima ovo je zbilja pravi prometni izazov u gradu koji je ionako prometno zagušen i preko svake mjere opterećen te će na koncu, vrlo vjerojatno, prometovanje još više otežati paljenjem treperavog žutog svjetla. A o širini prometnih traka ne treba ni govoriti. Ipak, Vranješ je u više navrata tvrdio kako je to najbolje prometno rješenje, a prosvjednike sa Zelenke je ignorirao.Nije stvar u tome da gradski oci moraju slušati svaku bubu koja im se šapne na uho, no oko lošeg rješenja križanja je vladao prilično čvrst konsenzus.
3. Treći projekt svakako je uređenje ugibališta kod Napoleonovog spomenika. Projekt u cijelosti izgleda dopadljiv, iako je velika šteta da su posječeni toliki borovi. No spomenik je lijepo restauriran, okoliš izgleda uređen, a diskretna staklena ograda čak paše nenametljivo prebacujući sav sjaj na spomenik. Pitate se – gdje je problem?
Šaka u oko je tržnica s nadstrešnicom koja je postala glavna zvijezda, i koja po mišljenju dijela struke ovdje uz restaurirani spomenik, posebno ne u takvim gabaritima, nije trebala biti. Svojim dimenzijama, i visinom i površinom, ukrala je dominantnu poziciju i ulogu spomenika i sad bi se moglo reći da je spomenik kraj pijace, umjesto da je pijaca kraj spomenika.
Zakoni i pravilnici koji propisuju okruženje spomenika doduše ne postoje, ali postoje nekakvi uzusi struke koji bi teško opravdali postavljanje metalne nadstrešnice koja u takvim gabaritima nipošto nije primjerena prezentaciji spomeničke baštine.
Bivši dogradonačelnik vodio je velik broj projekata od same dokumentacije pa do izvedbe. Upravo je on suvereno vodio komunalnu problematiku i kapitalne projekte, poput pokojnog Ante Novaka, kojemu je svojim stilom sličio po mnogo čemu, i bilo je tu dobrih i zahtjevnih projekata, poput, primjerice, uređenja Gradskog sportskog centra, ili adaptacije Gradske knjižnice. Iako nije završen projekt pa još ne možemo vrednovati njegov vizualni izgled i funkcionalnost, svakako treba spomenuti i najveći kapitalni projekt dječjeg vrtića.
Međutim, Vranješ se ponašao i suviše suvereno u smislu da nije bio spreman saslušati struku. Osim – ako se radilo o ljudima od njegovog povjerenja i onima koji ne misle drugačije. I na koncu, očito je želio ostaviti i svoj osobni pečat koji je u nekim projektima bio i previše izražen.
Do te mjere da je sam zasjenio projekte koji su možda bili dobri, pa javnost nije ni imala za što prigovarati.
I. Ćirak /foto O. Franić
