Izjavu državnog tajnika Tončija Glavine kako je ove godine promijenjena struktura gostiju te kako je bolja potrošnja možda podupire i argumentira histerija o sezoni nad sezonama, o sezoni koja sa svim kolovoškim noćenjima premašuje 2019.godinu, i sezoni u kojoj se troši kao da sutra ne postoji. Statistički govoreći, srpanj je bio dobar, a kolovoz je, bez traženja prikladnije i “književnije” riječi – rasturio. Mahnita potražnja i spremnost da se plati i trostruko više za potpuno isti standard smještaja također kao činjenice stoje, doduše u jednom dijelu, a to su neka četiri tjedna sezone. Ugostitelji su također nesumnjivo odlično odradili špicu sezone,  i uopćeno govoreći, manje više svi mogu zadovoljno trljati ruke. No je li to zaista tako?

Prije svega, valja preispitati gole brojke. Ako ćemo vjerovati eVisitoru, u većini destinacija – iako Booking.com i Airbnb to ne bi ni u ludilu dali naslutiti – najmanje 10 posto u najžešćoj je špici bilo prazno. Koji su tome razlozi, da li neprijavljivanje gostiju, da li odjavljivanje kategorizacije, da li nekorištenje pomoćnih ležaja, ili sve skupa, nije na nama da odgonetamo, ali brojke kažu da je slobodnog smještaja ipak bilo. A drugo, kumulativni turistički promet nikako neće biti tako blizu, a kamoli bolji od 2019., osim ako se sezona nekim čudom rastegne do studenog.

Druga varka oko pustih noćenja leži u činjenici da je ovog ljeta Makarska rivijera, na primjer,  računajući na auto-goste jer avio-gostiju nije bilo, davala je razne akcije i popuste za – djecu. Djeca su sudjelovala u tom bogatom turističkom kolaču, ali u dosta slučajeva, u hotelskim kućama, nisu plaćala smještaj, što znači da tolika noćenja ne znače i prihod. Ovog ljeta mnoge su se hotelske kuće okrenule obiteljskom turizmu, a udio djece u noćenjima dosezao je brojke kakve nikad ranije nije. Doduše, uvidom u statistiku makarskog TZ-a vidimo da u odnosu na 2019.udio djece nije posebno rastao, vrteći se posljednje tri godine oko 12 posto u terminu od 15.srpnja do 15.kolovoza.

Oglas

Međutim, činjenica je da je dosta hotela ranije ostvarivalo jednak broj noćenja u špici, no isto tako i bolji financijski učinak jer je bilo manje obiteljskih dolazaka, koji su karakteristični za putovanja na auto-destinacije.

Nadalje, imamo jedan prisutan vrlo jasan i nedvojben trend koji baš i ne ide u prilog povećanju (vanpansionske) potrošnje. To je činjenica da sve više gostiju uzima all inclusive aranžmane koji se ukomponiraju u pakete i koji eliminiraju vanpansionsku potrošnju i objedovanje a la carte. U nekim makarskim hotelima pansionska potražnja u odnosu na 2019.narasla je i za 300 posto, dok su ranije avio gosti gotovo tijekom cijelog dana bili van hotela, gdje su često i jeli. Kuhinja bi radila tek za manji, gotovo pa beznačajan postotak gostiju.

Tome treba dodati poskupljenja. Iz jednog hotela doznajemo da je trošak obroka narastao za 25 posto, a svi smo svjedoci koliko je poskupjela hrana i sirovine, tako da je, barem iz aspekta hotelijera, financijski učinak neproporcionalan brojkama noćenja i dolazaka. I naposljetku, ono o čemu smo već pisali, sezona se ne mjeri samo kroz srpanj i kolovoz, nego cijelu godinu, a hotelijeri s kojima smo razgovarali kažu kako očekuju 40, 50 ili oni optimističniji 60 i više posto prihoda od 2019.godine. Uza sve što smo naveli, glavni uzrok tome leži u popunjenosti. Svi znamo kad su hoteli ove godine otvorili, vrlo bojažljivo i vrlo oprezno, a to je manje više bilo u svibnju, lipnju i neki čak u srpnju. Isto tako znamo kad se tradicionalno na obali otvaraju hoteli – za Uskrs.

Znajući da hoteli na Rivijeri, a osobito u Makarskoj kao njezinom centru, ne čine boznakakav udio u ukupnom smještajnom kapacitetu, netko će se pitati zašto promatramo potrošnju primarno iz njihovog kuta. Zato jer su hoteli, pa čak i  u jednoj Makarskoj gdje čine svega 10-ak posto kapaciteta, generatori turizma i zato jer na njima velikim dijelom počivaju i neke druge turističke djelatnosti. A dosta njih je ovog ljeta bilo ozbiljno okrznuto. Izostanak avio gostiju povukao je za sobom još neke posljedice – nije bilo nekih transfera, nije bilo tolike potražnje za izletima jer svi su došli s autima, nije bilo većeg posla za turističke vodiče…

Kada se sve zbroji i oduzme, sezona je bez sumnje, barem u dijelu špice, zaista bila potpuno neočekivana i neočekivano uspješna. Sezona 2021.bila je toliko dobra uzevši u obzir kompletnu situaciju i lošu sreću u konkurentskom susjedstvu na Mediteranu, toliko dobra da bi oni duhovniji, bez jačih argumenata, samouvjereno zaključili kako nas je, iz nama neznanog razloga (jer nama je u turizmu dosta toga neznano!) pomilovala providnost više sile. No da ostanemo u svjetovnim okvirima – da, brojke neupitno govore u prilog jednoj sezoni kakvu se nijedan turistički stručnjak nije usudio prognozirati, bar ne javno.

No opet se vraćamo na stare dvojbe koje nam nekako nisu toliko smetala prije korone, u  vremenima kad smo imali luksuz biti malodušni, grintavi i nezahvalni. Ta dvojba preispituje statistiku: brojka noćenja ne znači nužno veću potrošnju. Kako smo analizirali hotele, može značiti i manju. Privatni smještaj zasigurno je, doduše, jako dobro prošao, a financijski, u kolovozu, moguće i bolje nego ranijih godina, no bez hotela i ostale turističke ponude privatni smještaj ne može.

I na koncu, kolovoz 2021.godine teško može značiti i najavljivati ikakav zaokret u strukturi gostiju, jer kolovoz 2021.nije nikakav orijentir niti može sugerirati ikakav trend. On je samo još jedna slučajnost, splet okolnosti, koliko god bili ponosni da smo dobro odigrali ovu korona-utakmicu.

Struktura gostiju i potrošnja postat će trend, a ne slučajnost, jedino ako im tako i pristupimo, kao trendu. Trend podrazumijeva kontinuitet, koji nije faktor s kojim ćemo računati u pandemiji, no baš zato pandemiju nećemo koristiti kao bilo kakvu referentnu točku.

Ivona Ćirak /foto Petar Ćirak