Makaranin Thomas Mravičić koji se danas, sa svojim kombijem, u pratnji sugrađanina Petra Serede ukrajinskog podrijetla, uputio za Ukrajinu, javio nam se s odredišta. Ponosni su što su mogli pomoći i sretni zbog zahvalnosti na licima nesretnih ljudi, ali i tužni zbog svega onoga što su na putu vidjeli.

– Nakon 10 punih sati vožnje stigli smo u Ukrajinu. Prvi trenutak dočekao nas je osmijeh i radost što nas vide, a onda suze, strah, šok što im se događa.

U ime svih Ukrajinaca su se zahvalili. Oko nas su naoružani vojnici, kolone auta, obitelji sa po jednim koferom pješke prelaze granicu. Jad i bijeda.

Oglas

S druge strane je stizalo puno malih kombija iz Austrije i Njemacke sa humanitarnom pomoći.

Odmah smo krenuli nazad i to preko Mađarske i Slovačke. Idemo za Poljsku gdje se nalazimo sa još jednim kombijem sa Makarske rivijere. Preuzet ćemo zajednički ukupno 12 ljudi i dovest ih na Makarsku rivijeru. Hvala svima na podrski i brizi!, javio se Thomas s terena.

Veza između Makarske rivijere i Ukrajine potvrdila se i jednom anegdotom.

– Na granici Ukrajine prilazi naoružani specijalac i čita na kombiju Zip-line Tučepi i viče “Tucepi”. Mi mu kažemo, da Tučepi i Makarska. A on, ja sam bio pet puta na odmoru u Tučepima. Kako je svit mali, kazuje Thomas.

Putem su susreli i Hrvate koji rade u Austriji i koji su zaustavili kombi makarskih tabli upadljivo i razdragano mašući; i oni su, kaže Thomas, vozili pomoć u Ukrajinu.

Bravo za inicijativu i volontere i bravo za sve sugrađane koji su, kako doznajemo, doslovno natrpali kombi raznim potrepštinama. Makarska je uvijek imala srce za potrebite!

Ivona Ćirak/foto T.Mravičić