Jučer je, u dupke punoj Dvorani Arte, uz puno smijeha i u ugodnom raspoloženju, predstavljena nova knjiga književnika Ivice Mijačike, a promocija zbirke humornih priča na momente je nalikovala suvremenoj verziji sijela. Upravo na takve večeri Mijačikine su priče podsjetile književnicu i moderatoricu Marinu Vujčić koja je zahvalila autoru na tome što je evocirao uspomene na sijela kod bake i djeda, ili pak pripovijedanje priča kod nizanja duhana u suprugovom selu Orahu.
– Priče imaju jako puno dodirnih točaka s usmenom književnošću. Osim toga, ovo nije tipična humoreska, ne postoji nešto slično na književnoj sceni i ja bih to zapravo nazvala mijačikovskom prozom, rekla je Vujčić.
Ivica Mijačika je objasnio kako priče nastaju kazavši kako mu se sve te situacije i ljudi zapravo – nude.
– Nude mi se apsurdi i bizarnosti, ovdje u ovoj knjizi ima elemenata humora koji te napada, i onih drugih, ima većih i ima manjih tema…Moram reći, mi ovdje nismo da bismo podučavali ljude, ali dobro je malo drukčije gledanje, gledanje iz drugog kuta. Možemo barem trenirati promatrati stvari s dozom humora, kazao je Mijačika.
Vujčić je komentirala kako je Mijačika trebao biti stand up komičar, a ako takvih ambicija nema, da bi u knjizi netko svakako mogao naći dosta materijala.
Dotaknuli su se i percepcije pisca u našem društvu; Vujčić je pitala otkud s takvom ironijom u knjizi spominje ekonomiju, budući je i sam magistar ekonomije.
– Kako se kod nas to doživljava, reći da pišeš pjesme? Dalmatinac svoj prezir iskazuje tako što te, dok ti govori što misli, niti ne gleda nego gleda sa strane, pritom akumulirajući pljuvačku u kutu usana, da te može pljunuti u svakom trenutku, a ruka ide prema dolje, kroz šalu je objasnio Mijačika pojasnivši da je njega od potpunog prezira spasilo to što ipak ima visinu 1,9m.
Tri priče iz knjige izabrao je i čitao glumac Trpimir Jurkić, pa je tako publika imala priliku čuti zašto je krajnje neozbiljno i površno u kulturi brige radovati se ičemu, koliko krut i tup zna biti sustav i tobožnje poštivanje zakona, ili pak koliko duboka i složena filozofija može postojati oko odluke o motivu za tetovažu. Dakako, sve je potrebno čitati s – ironijom.
Druženje s autorom Mijačikom, kolegicom Marinom Vujčić, glumcem Trpimirom Jurkićem, ravnateljicom knjižnice Anom Duvnjak i dakako, dobro raspoloženom i druženja željnom publikom, nalikovalo je kakvom humornon pričiginu.
Svi oni koji nisu mogli doći, priliku za nasmijati se, a ako žele, i zamisliti se (ili obrnutim redom!), imaju kroz intimno druženje s knjigom “Nije to netko drugi”.
Ivona Ćirak /foto I.Ć.
