Napustio nas je nas dragi sugrađanin, časni čovjek i hrvatski branitelj, Neven Pletikosić-Bade. Znali smo da je teško bolestan i nadali se, ali kako je vrijeme proticalo vijesti o njegovu zdravlju bile su sve pesimistčnije. Da bismo 10. Siječnja saznali da je oko 2 sata i 40 minuta preminuo. Sam je govorio da sumnja kako je u pitanju čir. Međutim, nažalost, bilo je puno gore.

Opaka bolest napala je organizam i ta zadnja faza bila je uistinu ubitačna. Ostali smo bez još jednog od onih po kojima se naš grad prepoznavao. Ne samo domaći ljudi nego i mnogi gosti, stranci, oni koji su voljeli doći u Arbuna, gdje je Neven radio na parkiralištu voljeli su ga. Neven Pletikosić rođen je 15. ožujka 1962. u Makarskoj u obitelji istaknutog makarskog nogometaša Andrije Pletikosića i Pavice rođene Beroš. Nadimak Bade i dobio je po ocu i svi smo ga znali po tom nadimku. U Makarskoj je završio i osnovnu školu i zanat. Do rata je radio u Građevnom da bi se kasnije kao dragovoljac Domovinskog rata vratio kada je firma bila već na
umoru. Na žalost, sudbina je to mnogih branitelja. Kasnije se snalazio kako je znao i mogao, a godinama je ljeti radio na parkingu PSRD Arbun. Sjećamo ga se iz mnogih situacija. Bio je veliki zaljubljenik u sport, posebno u nogomet. Poput oca Andrije imao je dara za nogometi počeo je u juniorima Zmaja. Ali služenje vojske odvojit će ga od nogometa pa će kad se vrati igrati mali nogomet za svoje Građevno. I tu kao i uopće u životu bio je čovjek društva, veseljak i dobričina.

I ostavljao je takav dojam, dojam drage, srdačne, prirodne i prisne osobe.

Kada se događa velikosrpska agresija Neven će se među prvima javiti kao dragovoljac i kao takav provesti će cijelo vrijeme u vojsci, najviše na Južnom bojištu. Ali biti će i na Malim Barama što nije mala stvar jer će to biti jedno od prvih ozbiljnijih naoružanja Hrvatske vojske, tada još Zbora narodne garde. Proći će i Sinj, Karakašicu, a cijelo ostalo vrijeme biti će sa svojom bojnom na Južnom bojištu. I nerijedko se javljati kada se tražilo dragovoljce za pojedinu akciju. O životu naših ratnika romane bi se moglo pisati, pa tako i cijeli niz zgoda i anegdota.Neven je kao duhovit i veseljak bio sudionik mnogih takvih vise ili manje zanimljivih
situacija.Sam je znao reći:- Nije bilo lako smrzavati se zimi a kuhati ljeti ali bez obzira na sve bilo je zanimljivo i nije mi žao. I takvog ćemo ga pamtiti. Kao srčana, neposredna i dobronamjerna, uvijek nasmijana i spremna na šalu.

Dragi Nevene,
Znali smo da ćeš teško dobiti ovu bitku i iskreno se nadali da ćeš i iz nje izaći kao pobjednik. Na žalost sudbina je učinila svoje. Opaka bolest bila je jača. Ne će biti lako ne susresti Te na rivi, ne popričati s Tobom, ne našaliti se. Tvoja prisutnost u Arbunu nedostajat će svima koji tamo zalaze. A o rivi da i ne pričamo. Već ovo vrijeme dok si bio u bolnici u Splitu i kasnije u Makarskoj osjećalo se da fališ. Sada, dok se opraštamo od Tebe svi zajedno osjećamo da nikada više ne će biti isto. Nedostajat će nam Tvoj dragi, vječno nasmiješeni lik. Falit će nam Neven Bade. A to nama koji Te znamo znači puno više od samog spomena. Spavaj mrno prijatelju i neka Ti je laka ova hrvatska gruda pod Tvojim Biokovom. Tvoji najdraži s pravom imaju razloga biti ponosni na Tebe. Adio prijatelju i hvala Ti na svemu.

Ferdo Šarić