Stara pekara Makarska kako ju se kolokvijalno naziva, ili preciznije, nekadašnja tvornica kruha, peciva i slastica u Zadarskoj, već godinama služi kao skladišni prostor tvrtki Kingtrade koja je vlasnik ovih gotovo 8300 metara četvornih. Mnogi će proći pored nje i u urbanističkom kaosu koji je posljednjih godina “izrastao” u ovom naselju neće zamijetiti da se radi o objektu koji ima arhitektonsku vrijednost. Da je objekt ipak sačuva vrijednost, unatoč grotesknom kolažu zgrada, vila i makadama na Požarima, potvrđuje inicijativa Udruge Kačić iz Makarske koja se zauzela za konzervatorsku zaštitu ovog objekta čiji je autor Milan Šosterić, renomirani zagrebački arhitekt i dobitnik mnoštva stručnih nagrada.

Konzervatorskom odjelu u Splitu upućen je zahtjev za zaštitom, međutim, kako nam je odgovoreno, nisu našli dovoljno argumenata za to.-Što se tiče tvornice, zahtjev smo razmatrali, čak bili na terenu i izradili fotodokumentaciju, ali je unutar struke ocijenjeno da nema osnova za pojedinačnu zaštitu, odgovoreno nam je iz ureda u Splitu.

Prijedlog je upućen, postojala je volja da se provede do kraja, no očito je presudila ili manjak zanimanja konzervatora (ne svih) ili nešto drugo te je inicijativa stopirana.Nije, naime, neobično da konzervatori nisu toliko nakloni modernističkoj arhitekturi oko čije vrijednosti ne postoji toliko izražena svijest, no Udruga Kačić drži da ovu zgradu vrijedi zaštititi.

Oglas

-Zgrada Pekare izbjegava šarmantni kič imitacije te ukazuje da su nova vremena donijela i nove filozofije i mogućnosti za probleme ovog područja. Umjesto imitacije, zatečene lokalne probleme i samu problematiku namjene objekta rješava suvremenim rječnikom u tada čistom pejzažu čime se postiže savršen okvir za novo, gotovo skulpturalno, djelo koje proizvodne pogone „smekšava“ kroz oblikovanje ove kuće, poštujući potrebe radnika kao stanara, a ne sporednog faktora te zadržava kvalitete i spoznaje lokalne izgradnje novim filozofijama i materijalima, tumači arhitektica Petra Radić iz Udruge Kačić.

Dobro upućeni kazat će da nije lako dobiti pojedinačnu zaštitu, no postoje i drugi “leveli” zaštite. Jedan od njih ide preko Zakona o autorskom pravu koji je, kako smo istražili, prilično apsurdan u nekim dijelovima. Naime, u članku 80.se lijepo vidi kako se objekt slobodno može rušiti, a vlasnik objekta je tek dužan obavijestiti autora koji dobiva – pravo fotografiranja prije rušenja. Međutim, ako adaptira, ipak bi morao dobiti zeleno svjetlo od autora ili nasljednika, iako to nije potrebno ako se radi o sigurnosnim i tehničkim uvjetima. Oni su ispred autorskog prava. Da ne duljimo, očito je da ovaj zakon ne štiti objekte poput stare pekare.

¦O¦TER?I?, Milan, tvornica kruha u Makarskoj, 1971.
Budući ih ne štite konzervatori (koji, nota bene, ne mogu zaštititi ni objekte koji imaju pojedinačnu zaštitu, poput Palače Ivanišević, op.a.), niti rečeni zakon, ostaje Prostorni plan. No, u slučaju grada Makarske, ne štiti niti on, jer tehnički govoreći, tu može niknuti nova zgrada.

Međutim, ne ukoliko se u plan uvrste određeni objekti, ne nužno i ne samo pekara, jer zadnju riječ ima lokalna uprava, bez obzira na sugestije struke. Grad i općine imaju mogućnost uvesti pojedinačnu zaštitu nekog objekta kroz plan, što nije trajno kao konzervatorska zaštita, nego traje dotle dok ima političke volje, budući svaka druga vladajuća garnitura može značiti drugačiji pogled na prostor.


Je li stručna perspektiva prerigorozna i sputavajuća iz perspektive poduzetnika i vlasnika, htjeli smo doznati od Frane Raosa, vlasnika Kingtradea i pekare, no do zaključenja pisanja članka ga nismo uspjeli dobiti na mobitel.

Koji pak objekti prema mišljenju  Udruge Kačić zaslužuju zaštitu od strane Grada, kroz Prostorni plan, pisat ćemo uskoro.

Ivona Ćirak/foto Udruga Kačić