Dvije Mare i Viktora nije u oslikavanju pothodnika ispod škole na Zelenki omelo ni danas izrazito hladno, oštro i burovito vrijeme; zima koja je u siječnju, za naš meditaranski ukus baš drsko pokazala zube sporedan je problem za ovu šaroliku ekipu. Ni po struci, ni po dobi ni po bilo čemu drugome nemaju naši protagonisti veze osim po dvije ljubavi. Naklonosti i strasti prema umjetnosti i ljubavi prema gradu. Tako naši junaci tumače njihovo okupljanje, pokušavajući nam objasniti da među njima ima potpuno različitih profesija i do 15 godina razlike.
Marija Važić, mr.grafike koja je prije pola godine diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti, došla je na naum da okupi ovo društvo oko ideje ulične umjetnosti. Zato su s njom i Mare Jadrić, dipl. ing.pomorskog menadžmenta, te slobodni umjetnik i konobar Viktor, koji je stariji od djevojaka, no jednako predan pinelu i bojama.
U ekipi koja oslikava pothodnik su i Nina Gaće, politolog Frane Bilić i agronom Ivana Tadić. Kako vidite, većina njih nema profesionalne veze s umjetnošću, ali svima je zajednička crta to što, kako tumači spiritus movens Marija, gaje ljubav prema umjetnosti.
– Događa se već neko vrijeme betonizacija Makarske i nekako smo zaključili kako se i ta negativnost može na pozitivan način iskoristiti. U Makarskoj ima dosta površina i dosta ih je zapravo prazno, odnosno oslikano grafitima. Stoga sam došla na ideju da se spoje mladi ljudi i da se zajedničkim pokretom i inicijativom napravi nekakav kolektiv, kaže nam grafičarka Marija.
Znaju da postoji značajan vremenski “gap” u kojemu su ulična i urbana umjetnost, te kulturno umjetnička scena hibernirale. Viktor će se sjetiti kako je prijelomno razdoblje bilo prije 15-ak godina.
– Kad se tako nešto ugasi, tako se individualci odmaknu od organizacija. Umjetnost i ulična umjetnost i dalje postoje, samo je sve nekako smirenije, tumači Marija.
Ideja za oslikavanje novih površina im ne nedostaje. Za sada se, kako vele, drže pothodnika po gradu. Koji je sljedeći na redu, još uvijek ne otkrivaju.
Prolaznici komentiraju samo pozitivno. Osim ako izuzmemo “dobrohotne” i “iskusne” komentare kako će se ionako uskoro slika podmorja prešarati grafitima.
– Djeca nam nude pomoć, a stariji kažu “bravo, mladi”. Tu i tamo neki kažu kako će uskoro to biti išarano, ali ako tako i bude, ne treba to uzimati srcu, kažu naši sugovornici.
Marija Jadrić kaže kako se nada kako će potaknuti i druge mlade da se pridruže ili pak iniciraju nešto drugo.
– Nadajmo se da će se negativni trend ipak početi mijenjati. Nažalost, duh mladih ne može ni opstati u gradu jer studenata nema, ovi koji završe često se ne vraćaju jer nema posla, ali ako je 90-tih bilo živo i ako su svi dolazili u Makarsku baš zbog tog života, zašto misliti kako se stvari ne mogu u jednom trenutku mijenjati i nabolje, kazat će Viktor uz podršku kolegica.
Ivona Ćirak /foto I.Ć.
