Jučerašnji članak o djeci koja nisu upisana u makarski vrtić i koja su ipak ostala bez naknade od 1700 kuna jer nisu ostvarili uvjete, otvorio je još jednu važnu temu. Naime, djeca koja nisu ostvarila uvjete nisu ih ostvarila jer nisu navršila propisanu dob, jer nemaju prebivalište u Makarskoj ili zato jer roditelji nisu zaposleni.
Dosta roditelja, posebno ako se radi o roditelju koji sam odgaja dijete, međutim, ima specifičnu situaciju u smislu da ne mogu raditi jer dijete nemaju kome ostaviti, budući nije ostvarilo pravo na vrtić. A dijete ne ostvaruje pravo na vrtić jer – roditelji ne rade.
Makarski pravilnik je izuzetno strog i rezolutan, navodeći zaposlenje roditelja kao uvjet, a ne tek kao prednost.
Upravo zbog toga što ne ostvaruju ovaj uvjet “izvisilo” je, uostalom, dosta roditelja s naknadom obećanom 30.srpnja u okviru Izmjena Odluke socijalnoj skrbi. Pitanje koje se nameće jest: radi li se o diskriminaciji djece koja zbog toga ne mogu ostvariti pravo na rani i predškolski odgoj i obrazovanje?
Pravobraniteljica za djecu drži da se radi upravo o tome – diskriminaciji. U apelu koji je objavljen protekle godine, baš zbog negodovanja velikog broja roditelja, pravobraniteljica uvažava činjenicu koju imamo i u Makarskoj – postojeći kapaciteti vrtića su nedovoljni. Stoga je jasno da se ne mogu primiti sva djeca.
No u nastavku dodaje kako i djeca nezaposlenih roditelja imaju pravo na vrtić, jer on ne predstavlja samo čuvanje djece nego nešto mnogo više jer “pristup kvalitetno organiziranom ranom odgoju i obrazovanju pridonosi jezičnom, intelektualnom, socijalnom i emocionalnom razvitku djeteta”.
Što pak o tomu kaže zakon?
Zakon kaže kako – uz ostale navedene situacije – djeca zaposlenih roditelja imaju prednost pri upisu u vrtić. Način ostvarivanja prednosti pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje osnivač, dakle, Grad.
Izrijekom se ne spominje kako zaposlenje treba biti uvjet.
Grad Makarska, istina, ima svoj akt i ima pravo sastaviti ga, ukoliko je u skladu sa zakonom, kako želi. No po važećem aktu roditelj mora biti zaposlen da bi uopće mogao pretendirati na vrtić.
Sve i da se, u nekom idealnom scenariju koji po svoj prilici nećemo gledati ni dogodine (s obzirom da se novi vrtić gradi najblaže rečeno vrlo usporeno, op.a.), otvore nova mjesta, djeca nezaposlenih roditelja po ovom pravilniku ne mogu ostvariti pravo na 7-satnu ili 10-satni vrtić.
Iako u makarskom pravilniku stoji kako druga prebivališta pod nekim okolnostima mogu doći u obzir, zaposlenost je conditio sine qua non.
Primjerice, u susjednom Metkoviću pravo na upis čak mogu ostvariti i djeca iz drugih općina ako bude mjesta. Dokaz o zaposlenju se ne navodi.
Ne navodi se ni u aktu Grada Zagreba. Ni Grad Split u svojem Izvatku iz Pravilnika o načinu ostvarivanja prednosti pri upisu djece u predškolske ustanove Grada Splita samo daje dodatne bodove za zaposlene roditelje, no ne ističe isto kao uvjet.
Sličan koncept smo uočili, inače, i u Gradu Osijeku i Rijeci.
Ivona Ćirak /foto O.F.
