Novim zakonom o pomorskom dobru se potencira i propisuje ograničavanje slobodnog korištenja i pristupa plažama, upozorava aktivistica Vladimira Mascarell, inače i članica radne skupine koja je izuzetno nezadovoljna finalnom verzijom zakona koji je trenutno na javnom savjetovanju.  Mascarell je u radnu skupinu delegirana iz udruge Javno je dobro,  a od imenovanja, 24.kolovoza, do zadnje sjednice, predali su šest pisanih mišljenja, primjedbi i prijedloga koje su sastavili članovi uže skupine inicijative Javno je dobro.

Krajnje su  nezadovoljni novim zakonom te su se ogradili od predstavljenog prijedloga, a dobar rezime novog zakona Mascarell je dala u intervjuu na N1 televiziji. Izložila je nekoliko osnovnih problema, iako ih je u zakonu, kako veli, niz, a mi ćemo prenijeti dio razgovora.

Prije svega, upozorava kako se brkaju pojmovi javnog i općeg dobra. I sam novinar Domagoj Novokmet primjetio je kako pozadina može biti jako opasna.

Oglas

– Tretman općeg dobra ne može biti tretiran kao javno dobro. On je opće dobro, što znači da tu nema vlasništva. Protuustavno je definirati pomorsko dobro kao javno dobro, upozorava Mascarell.

Drugo, ističe kako nadležnost ne smije biti pod Vladom RH nego predstavničkim tijelom, Saborom.

Kao treće, tu je pitanje raspolaganja, odnosno zalaganja prava kako bi se ostvarila neka financijska protuusluga, što može dovesti u rizik pomorsko dobro.

I ono što građane najviše zanima – plaže i ograničavanje njihova korištenja. Iako se od subote u nekim medijima provlači narativ kako ograničavanja, eto, ipak neće biti, Mascarell kaže kako se radi o podmetanju te kako od toga itekako treba strahovati.

– Oni su postavili funkcionalnu cjelinu povezavši hotele, koji su privatno vlasništvo, i plaže, koje su opće dobro. To se ne smije pridruživati i proglašavati cjelinom, to se u zakonu nikako ne smije dogoditi!, ističe aktivistica.

Što se može dogoditi pod krinkom sanacije plaže, naoko benigne intervencije?

– Dozvole za sanaciju daju hidrotehnički inspektori, ali to tako ne smije ići, tu se ne radi o kanti šodera na plaži! To su ozbiljni građevinski zahvati regulirani zakonom o gradnji i o prostornom planiranju. Ne može inspektor davati dozvole na pomorskom dobru. Naime, Zakon o prostornom planiranju propisuje kako se ostvaruje pravni interes na pomorskom dobru. Mora postojati lokacijska dozvola i projekt, nakon čega se raspisuje javni natječaj za građenje i kad dobijete koncesiju, tek ste onda stekli pravni interes za građenje. Kod jednostavnih građevina taj postupak nije predviđen i tu nema iskazivanja pravnog interesa, tumači Mascarell.

– Novi zakon definitivno na velika vrata uvodi nejavne plaže! To se odmah vidi na početku poglavlja o plažama gdje se iz čista mira uvodi dodatna podjela na javne i hotelske plaže. Dakle, hotelske plaže su po tome nejavne! Kažu da nema ograničavanja, ali hotelske plaže nisu pretpostavljene kao javne, dakle za njih nema slobode pristupa i tu će se moći ograđivati i klasificirati ih kao nejavne, upozorava dalje.

Iako je naveden minimalni postotak koji mora biti dostupan (30 posto van naselja), Mascarell kaže kako je to samo floskula. – Ako neće moći ići na 70 posto plaže, onda to znači da neće biti dostupna ljudima. Na velika vrata uvode privatizaciju javnog dobra!,. kazat će dalje.

Dodaje kako je zakonodavcu u cilju da što više plaža ode u koncesiju. Time plaže hotela, kampova i velikih igrača postaju – nejavne.

Postoji i zamka s koncesijama i podkoncesijama. Jedinice lokalne samouprave mogu prestati upravljati plažom nakon što netko zatraži koncesiju i zahtjev uđe u proceduru. Time svi lokalni obrtnici koji su radili na plaži gube pravo rada.

– Tada će morati odustati ili dogovoriti se koncesionarom i potom mu plaćati reket kako bi radio u svojem gradu kao mali obrtnik. To je katastrofa što se napravilo prema lokalnom stanovništvu, ogorčeno će za kraj Mascarell.

Ivona Ćirak /