Ako je suditi po najava gradske vlasti, uskoro bi se na javnom savjetovanju trebao naći izuzetno važan dokument koji će propisati pravila uređenja stare gradske jezgre i rive. Neugledne i gdjegdje krajnje kičaste reklame, nakaradne tende, plastenici primjereniji kakvim seoskim vašarima nego gradovima bogate kulturne povijesti i snažnog turističkog identiteta, gužve na javno prometnim površinama na kojima se ljeti valja probijati između reklama, plastenika, menija i koječega drugoga, sve bi to trebalo biti očišćeno. Na mjestu estetske kakofonije trebala bi se pojaviti elegantna, decentna, oku ugodna i nenametljiva urbana oprema. Bez nepotrebnog lokalpatriotskog tepanja, ako joj se od sile betona i terora reklama dozvoli prodisati, Makarska bi trebala nositi epitet jednog od najljepših gradova na obali.
Sve su to, samo manje lirski izrečeno, obećanja gradske vlasti koja najavljuje kako je prvi korak uređenja gradske jezgre učinjen. Izrađen je pravilnik o uređenju stare gradske jezgre, uskoro će ići na javno savjetovanje, te na Gradsko vijeće, a potom se ide na raspisivanje arhitektonskog natječaja koji će konačno propisati vizualni identitet “novog” centra. Znaju li to, međutim, sami ugostitelji, obrtnici i trgovci na Lištunu, jednom od najfrekventnijih dijelova grada i u isti mah jednom od najzapuštenijih?
Sitna kišica za vrijeme naše reportaže nije omela glavne protagoniste događanja u ovoj ulici da, unatoč sumornom vremenu i prilično opustjelom gradu, budu na svojem radnom mjestu. Ili bar s pogledom na radno mjesto, dok ispijaju jutarnju kavu, čekajući kupce.
Vesna Beriša radi u obiteljskoj zlatarni na Kačićevom trgu i iznenadila se kad smo joj rekli kako Grad najavljuje preuređenje gradske jezgre.
– Nisam upoznata s time. Ako je tako, mislim da je to ok. Samo da se zadrži ta starina, meni osobno je to lijepo. Bitno je da se zna gdje je centar, da se zna da ima nekakvu kulturnu povijest, kaže Vesna.
Kaže kako nije protiv ulaganja njih kao trgovaca kako bi sudjelovali u nečemu pozitivnom za grad. – Ja mislim da je važno, koliko god koštalo, urediti ovaj dio grada, da turisti imaju što vidjeti, kazat će Vesna.
Par metara dalje sreli smo ugostitelja Maria Mrčelu. Mario je vlasnik kafića Smile koji je uređen u nekakvom mediteranskom shabby chic stilu. I on i supruga trude se, kako veli, njegovati imidž svojeg objekta i pozdravljaju odluku Grada da napokon nešto poduzme glede Lištuna.
– Svakako sam za to da se promijeni. Da bude ljepše…A sad, hoće li to za nas biti skupo, ne znam, ali svejedno je, bilo to skupo sada, ili za godinu-dvije. Dođe na isto, veli Mario.
Kako je sada?
– Ne bih baš rekao da je ruglo, ali da, ima tu svega. Godinama se gradio taj nered, nije to došlo preko noći. Tako da sam apsolutno za, dodaje.
Pitali smo zna li da je Makarska jedan od rijetkih, ako ne i jedini grad takvog turističkog renomea koji nema pravilnik. – Nisam to znao…Po meni to i jest najveći problem što nisu jasna pravila. Ne vrijede ista pravila za sve. Ili svima digni, ili ostavi, ali ovako ispada da netko može, a netko ne može, otvoreno će Mario.
Lištun je pust, iako se izvode nekakvi radovi u pojedinim objektima. Produljili smo do Brune Turine, vlasnika frizerskog salona. Ni on nema pojma da se radi na nekakvom dokumentu koji propisuje “pravila igre” u centru grada.
– Kako bi to izgledalo u konačnici, ne znam. Ali znam da se mi 15 godina borimo za našu kalu, da nam stave bar mramor i javnu rasvjetu koju nemamo i jednu jedinu kantu, jer ju nemamo…I sve to u zaštićenoj jezgri grada. Što oni planiraju, ne znam, ali u principu, kao ideja, zašto ne?! Pa ionako mi naplate 1400 kuna mjesečno ze reklamu. Neka bude bar lijepa fasada, lijepa kala…Jer evo, već treća vlast, a mi i dalje nemamo nijednu jedinu kantu u Ulici fra Filipa Grabovca. Ja se iskreno nadam da će se to promijeniti i po meni je to super. Neka rade što god treba samo da grad bude ljepši, ispričao nam je Turina.
– Ovo nije dobro ni lijepo…Negdje su reklame od par metara, negdje do po metra, negdje tenda žuta, negdje zelena…Pa hoće li se barem to promijeniti po tom pravilniku?, interesirao se makarski frizer.
Kad smo rekli da intencija ovakvih pravilnika i jest propisivanje unificirane urbane opreme, kazao je kako bi to bilo fascinantno. – Jer ovaj ciganluk, da svak radi što ga volja, nikako nije dobar za grad. Promjena izgleda će sigurno utjecati i na strukturu gostiju, odnosno platežnu moć. Kad se sve to sredi i kad se ova fasada napokon jednom dovede u red, onda neće smještaj u zgradi više biti 10 eura, zaključio je Bruno.
Upućeniji od prethodnika oko namjera i najava gradske vlasti pokazao se Florijan Beriša, zlatar s radnjom na Lištunu. Zna da se nešto planira, ali bez saznanja oko ikakvih detalja.
– Moj brat je čak išao razgovarati s predstavnicima vlasti i rečeno mu je da se radi na tome, ali nije rečeno ni kada, ni kako, ni pod kojim uvjetima. Mi smo bili konkretno zainteresirani jer preuređujemo radnju na Lištunu i htjeli smo se na vrijeme prilagoditi i na vrijeme urgirati. Na primjer, zanimalo nas je kako će se to propisati s klimama. Ali ostali smo bez konkretnog odgovora, kazao je Beriša.
I ako sad stavite klimu, mogli bi je za godinu-dvije uklanjati?
– Da, to je nezgodno. Ja sam inače potpuno za taj red, da se stara gradska jezgra sredi i da se vrati gradu, te da se napokon od tih silnih reklama vide stare kamene kuće. Turisti to gledaju. No najveći su problem reklame. Ok, klime su nužno zlo, ali može se za njih naći nekakvo rješenje. Ali reklame strše i sve su pokrile, kao i brojne žice i kablovi, kaže Florijan.
Krivo mu je što su, kako veli, isključeni iz planiranja tog pravilnika.
– Šteta je da netko iz grada ne dođe i ne pita bar neki savjet te naše viđenje. Nije da ne izađu na teren, ali odu uvijek kod istih osoba, na primjer u Bety. Mi smo ovdje sigurno za to da se sredi, ali treba nas uvažiti. Gradonačelnik je pokazao dobru volju i ambicioznost i to mi svidjelo odmah kod njega, premda sam se plašio velike stranke i raznih utjecaja, i s pravom sam se pribojavao jer vidimo da je sve to počelo nekako padati. No činjenica je da je moj otac na Lištunu 50 godina, ja 20-ak, i sigurno puno bolje poznajemo srž od onih koji tu nisu živjeli, a sam gradonačelnik je otišao studirati i nije ga bilo ovdje. Mislim da bi zato morao više komunicirati s nama koji smo tu svo vrijeme, veli Beriša.
Kaže kako je u posljednje vrijeme zamijetio pozitivan primjer Omiša. Veli kako je grad zasjao u punom sjaju te kako je bio ugodno iznenađen koliko se radi na njihovoj staroj gradskoj jegri.
– Ono što je loše je da nitko do sada, u 50 godina koliko moj otac drži ovu radnju, nije došao pogledati Lištun, svi uvijek guraju Kalalargu. Ona jest stara ulica i ima svoju vrijednost, ali tamo ljudi idu ciljano, a ovuda svi prolaze, veli naš sugovornik.
Pitamo ga vjeruje li da će se napokon ukloniti nakaradni plastenici.
– Možda…Ljudi su dosta povezani u smislu da imaju veze, poznanstva, protekciju….Razumijem da se ljeti mora zaraditi novac, ali nužna su pravila. Najgore je što se nije na vrijeme reagiralo jer kako će sad nekome maknuti kad je već pola napravio, i tako, u takvim gabaritima radio sve ove godine. Uvijek će netko biti nezadovoljan, pogotovo kad ljeti krene borba za biznis i kad se ljudi svađaju i kad se gleda svaki centimetar javne površine. Zato je važno imati jasna pravila i ista pravila za sve, zaključuje Beriša.
Znamo li da su brojni gradovi na obali kaos u gradskim jezgrama riješili prije 10, pa i 15 godina, i da su splitski konzervatori u više navrata navodili Makarsku kao loš primjer, s tog je aspekta nekako baš sramotno da mi danas, u 2022.godini, šećemo devastiranim Lištunom i s njegovim stanovnicima komentiramo rastući kaos u gradskoj jezgri. I začudno, nitko se ne protivi protiv uvođenja reda; svi poručuju kako su “za” pod tri uvjeta: da grad prodiše sa starom arhitekturom, da ista pravila vrijede za sve, i da se ista ta pravila dosljedno i primjenjuju.
Ako se donese dobar pravilnik, a propusti provesti ostalo u djelo, dobili smo samo još jedno umilno, a i dalje prazno slovo na papiru.
Ivona Ćirak / foto: O. Franić
