Dok s jedne strane imamo ogroman porast djece s govornim poremećajima, s druge imamo činjenicu da u cijeloj državi, pa tako i na Makarskom primorju, vlada ozbiljan deficit logopeda. Stoga nije čudno da su nam se neki roditelji još prije dva mjeseca javljali tvrdeći kako je njihovo dijete od rujna do veljače imalo samo jedan termin u vrtiću. Tek od kraja veljače je, naime, u ovom konkretnom slučaju, krenula redovna terapija.

Od tada pokušavamo čuti drugu stranu medalje, onu same ustanove od koje smo željeli doznati koji su problemi s kojima se susreću, koliko je djece s govornim poremećajima, može li vrtić zaposliti još jednog logopeda i slično, no za sada nismo uspjeli dobiti odgovor.

Izvješće Dječjeg vrtića Biokovsko zvonce pomoglo nam je ipak da barem donekle rasvijetlimo situaciju. Trenutno makarski vrtić ima zaposlena dva logopeda, Teu Mlikotu i Anitu Mravičić, a u izvješću za pedagošku godinu 2020./2021. koja će se naći na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća navode se još dvije logopedice koje su podnijele izvješće, pripravnice Vlasta Glučina i Anamarija Šimić. Šimić je, inače, pripravnica zaposlena na projektu, a Glučina više ne radi. Dječji vrtić je u više navrata raspisivao natječaj za logopeda, međutim, nitko se nije javio!

Oglas

Iz izvješća je vidljivo da se probir djece u grupama radi tijekom rujna i listopada, te je jedna od logopedica navela kako se s radom počela u studenome, a druga u siječnju. Jedna logopedica u svojem izvješću ističe kako je od 170 djece utvrđeno da je njih 76 s govornim poremećajima, druga je prepoznala 51 slučaj u ukupnoj brojci od 154 djece, dok su u sljedeća dva izvješća navedene broje od 148 pregledane djece i 110 njih s poteškoćama u verbalno-glasovnoj komunikaciji.

Pretvore li se ove brojke u postotke, očito je da se radi o obeshrabrujućem i zapanjujućem omjeru. U prvom slučaju radi se o postotku od čak 44 posto, u drugom od 33 posto, a u trećem od čak 74 posto. Aritmetička sredina ovih triju rezultata poručuje da je situacija katastrofalna – svako drugo dijete ima neki govorni poremećaj!

Iz dosta detaljnih izvješća se vidi i kako djeca reagiraju na logopedsku terapiju. Kod velike većine teškoće su terapijom znatno smanjene, no mališani moraju i dalje na vježbe, kod malog broja su teškoće uklonjene tijekom pedagoške godine, a zanemariv broj djece ima neznatne pomake. Ono što je ključno i što se da iščitati iz gotovo svih izvješća jest da je skoro pa presudan odnos roditelja. Tako su najzahvalniji za suradnju roditelji koje logopedice opisuju kao one koji manje-više razumiju potrebe svoje djece te su kooperativni. U drugoj skupini su oni koji ne shvaćaju potrebe djece i zanemaruju savjete stručnjaka. Treći su oni koji ne žele rješavati poremećaj u vrtiću jer se boje – etiketiranja.

Inače, cijena privatnog sata kod logopeda iznosi oko 150 kuna.

Ivona Ćirak /foto M.D.