Više nema nikakve sumnje, tvrđava sv. Nikole počela se graditi ranije nego što smo mislil – piše portal ŠibenikIn.

Oglas

Do sada smo smatrali da je Giangirolamo Sanmicheli tvrđavu počeo graditi u rujnu 1540. godine, ali nije tako. Prije nekoliko godina talijanska znanstvenica Giuliana Mazzi sa Sveučilišta u Padovi, obznanila je nove povijesne podatke o Giangirolamu Sanmicheliju i njegovom velikom rođaku čuvenom renesansnom umjetniku i graditelju Michele Sanmicheliju iz Verone. Giuliana Mazzi je na znanstvenom skupu u talijanskom gradu Palmanovi 2013. godine prezentirala podatke koje je pronašla u Državnom arhivu u Veneciji. Prema tim podacima, Giangirolamo Sanmicheli u Šibeniku je bio već 1538. godine. Mletački Senat ga je poslao da pomogne pojačati obranu Šibenske luke.

Već sljedeće 1539. godine u rujnu mjesecu, Giangirolamo je od istog tog Senata službeno ovlašten da izgradi dvije tvrđave na ulazu u šibenski Kanal sv. Ante. Prva je trebala biti na površini vode, a to je naš sv. Nikola, dok je druga trebala biti preko puta nje na mjestu gdje se danas nalazi svjetionik na Jadriji. Ta druga mletačka tvrđava na Jadriji nikad nije sagrađena. Nekome će se činiti da godina, dvije ne čine nikakvu razliku i da uopće nije bitno kad je započela gradnja tvrđave sv. Nikole. Bitno je jer je naša tvrđava sv. Nikole, u oštroj konkurenciji istovrsnih tvrđava u venecijanskoj laguni, proglašena svjetskom kulturnom baštinom pod pokroviteljstvom UNESCO-a. Vjerujte mi, tu godina gore-dolje čini razliku.

Članovi obitelji Sanmicheli, na čelu s glavom obitelji Michele Sanmichelijem, dolaze u Dalmaciju neposredno prije izbijanja tzv. trećeg Mletačko-osmanskog rata koji je počeo osmanskom opsadom grčkog otoka Krfa u kolovozu 1537. godine. Michele sa sobom donosi više modela kao prijedloge za tvrđave u Dalmaciji, što je uobičajeno za to vrijeme. Već u rujnu 1537. godine Michele napušta Zadar i vraća se u Veneciju, a u Dalmaciji ostaje Giangirolamo Sanmicheli, i kao što smo vidjeli odmah nakon toga poslan je u Šibenik da prouči teren, predloži i sagradi tvrđavu sv. Nikole.

Glava obitelji Michele Sanmicheli u svoje doba najvažniji je vojni inženjer Venecije, a postaje i glavni inspektor njenih utvrda. Osim što je bio veliki arhitekt i umjetnik, bio je i vojni inženjer sa za ono doba najsuvremenijim vojnim znanjima. Ta je tada moderna znanja o gradnji obrambenih sustava, na način gradnje tzv. bastiona, stjecao učeći od firentinske obitelji Da Sangallo, koja je radila utvrde za Papinsku Državu u središnjoj Italiji. S tim znanjima se oko 1526. vratio u Veneciju i odmah počeo reformirati obrambeni sustav, gradeći moderne bastione oko gradova u vlasništvu Venecije.

Nasuprot toga, Osmanlije kao glavni protivnici Venecije za njene prekomorske posjede, početkom 16. stoljeća bili su daleko od modernih pogleda na ratovanje kakvi su vladali diljem kršćanske Europe. Njihovi su se vojnici još uvijek penjali na obrambene bedeme na srednjovjekovni način, a njihova golema vojska bila je posve neefikasna protiv modernih vojski europskih kraljevstava. Zato je bilo moguće da šačica venecijanskih branitelja grada Famaguste na otoku Cipru 1570. godine, zadrži gotovo godinu dana ogromnu osmansku vojsku od navodno više od stotinu tisuća vojnika. Međutim, protiv tako velike sile nije se uvijek bilo moguće obraniti, ma koliko vaša vojska bila moderna, a utvrde kvalitetne i prilagođene inteligentnom ratovanju. Stoga, kad pogledate našu tvrđavu sv. Nikole, nemojte se čuditi impozantnoj visini njenih bedema od oko 12 metara. Da su joj ikad prišli Osmanlije bi se, usprkos ubitačne paljbe topova sa sv. Nikole, pokušali uzverati uz bedeme i tako osvojiti tvrđavu.

O našoj tvrđavi sv. Nikole puno toga smo kroz sve ove godine saznali, ali puno toga je još nejasno i nepoznato. Nevjerojatno ali istinito, najmanje su nam poznati točni datumi početka i završetka gradnje tvrđave – piše ŠibenikIN.

Kako sam otkrio da su radovi na tvrđavi sv. Nikole počeli nešto ranije nego što smo pretpostavljali? Pišući ovih dana još jedan znanstveni rad o tvrđavi sv. Nikole, sasvim slučajno sam nabasao na rad kolegice Giuliane Mazzi, koja opisuje radna putovanja obitelji Sanmicheli o obje strane Jadrana. Taj je njen naoko sitni podatak manje-više svima promaknuo.

Možda bi promaknuo i meni, ali sudbina je htjela drugačije.

M.D. / foto: Šibensko-kninska županija