Petak, 29 ožujka, 2024
NaslovnicaAKTUALNOZašto je dječji vrtić školski primjer stranačkog kadroviranja i zapošljavanja

Zašto je dječji vrtić školski primjer stranačkog kadroviranja i zapošljavanja

Pitanje natječaja za ravnateljicu dječjeg vrtića još je jednom aktualiziralo ključni problem funkcioniranja sustava koji se nekako najzornije i najslikovitije odražava u ovoj predškolskoj ustanovi.

Za neupućenog u političku zbilju paradoksalno će zvučati činjenica da politika diktira čelno mjesto odgojne ustanove koja se bavi onim najnezaštićenijim, mališanima. Također – općenito govoreći – vrtić nije komunalno poduzeće, ni poduzeće koje se bavi opskrbom vode, niti ured turističke zajednice, pa utoliko (teoretski, dakako!) nema osobitih prilika za eventualnim dodatnim mogućnostima “zarade” koje su se kroz pojedine nacionalne afere u Lijepoj našoj u posljednjih 20-ak godina nažalost pokazale kao realitet.

Ipak, unatoč činjenici da vrtić kao jedan veliki kolektiv na prvu nije osobito atraktivna pozicija, svjedočimo činjenici da je politici prilično važno imati kontrolu i nad ovom ustanovom. Sjetimo se čistke u vrijeme Tonćija Bilića koji je, niti ne čekajući istek mandata, pošto-poto i s partijskom nestrpljivošću krenuo smijeniti HDZ-ovu Anelu Židić. Židić nije pasivno gledala vlastitu smjenu nego je tužila.

Na Židićkino mjesto došla je, kako znamo, SDP-ova Snježana Ninčević i sada, nakon osam godina, opet imamo dva imena, dva pola, dvije opcije. Židić i Ninčević. Nisu potvrdile da će se javiti, no nisu rekle niti da neće. Dakako, natječaj je tek otvoren i za dva tjedna znat ćemo tko se sve javio.

No kako stvari sada stoje, upućeni kažu kako odgojiteljice u vrtiću nisu preveć zagrijane za ovo mjesto. Ili zato jer im je jasno kako su stvari posložene, pa su u startu obeshrabrene, ili zato jer ih zaista ne zanima baviti se k tome i politikom. Jer, pozicija ravnateljice vrtića itekako podrazumijeva i politiku.

Sjetimo se bijelog štrajka teta za vrijeme mandata Jure Brkana koje su odlučile bojkotirati sve gradske manifestacije tražeći konačno povećanje plaća. Da je ravnateljica bila netko van dometa stranačke stege, možda bi se suprotstavila gradonačelnikovom odlučnom “ne”. Možda i ne bi, i možda bi njena borba bila smiješna i uzaludna. No gradonačelniku je svakako išlo na ruku to što nije morao zavući ruku u gradski budžet kako bi zadovoljio zahtjevima teta niti se bakćati s kakvom nadobudnom ravnateljicom.

Nažalost, i suprotno je točno: politički podobna ravnateljica lakše će ostvariti neke zahtjeve vrtića kada su njeni na vlasti.

Pitat ćete se gdje su tu djeca.

Pa, dovoljno je vidjeti prostore u kojima djeca borave. I koliko je istoj toj politici bitno omogućiti najmlađima što bolje uvjete. Vrtići su pretrpani, djeca su smještena u sobice od par kvadrata, tete pokrivaju veliki broj djece, plaća im već dugi niz godina nije podizana, domaćice su na sramotnom minimumu, a prvi samostojeći vrtić dobivamo nakon 40-ak godina.

Pitanje je, usput, i što će s tim projektom na koncu biti. Grad je na vrtiću toliko štedio da je triput raspisivao javnu nabavu ne bi li se javio netko tko se uklapa u tu financijsku konstrukciju. Onda kad su vidjeli da to neće ići tako, išli su na rebalans proračuna i digli ljestvicu.

I da ne zaboravimo, uza sve te nimalo poticajne činjenice imamo još jednu praksu koja je toliko postala normalna i uobičajena da se o njoj niti ne govori. Dok jedne tete čekaju dugi niz godina na ugovor na neodređeno, pojedine to, čekaju da se “wheel of fortune” zaustavi na “njihovima”, preskoče nekoliko stupnjeva agonije rada u zoni “vječnih zamjena”.

Tako da aktualna vlast treba vidjeti što želi. Oni su ti u čijim rukama su škare kojima mogu prerezati niz političkog kadroviranja. Oni odlučuju žele li i dalje status quo (što dakako nijedna vlast neće priznati!), ili suštinsku promjenu modela. Nije samo pitanje hoće li imati snage za to, nego i volje. Istina, na čelo Upravnog vijeća Grad je delegirao nestranačku osobu, no isto tako ne zanemaruje važnost ruku. Sliku k tome treba pogledati šire. Struktura u odborima i vijećima u gradskim ustanovama i poduzećima općenito, naime, baš i ne ide u prilog promjenama koji bi dale naslutiti minoriziranje uloge politike.

A bez takvih promjena, bez navedenog reza, sve bi to bile samo –  kozmetičke korekcije.

Ivona Ćirak / foto MD

 

- Oglas -