Mate Jujnović poduzetnik je i investitor koji je u javnosti više puta vrlo oštro kritizirao sve dosadašnje garniture vlasti. Po njegovom, baš nitko mu nije izašao ususret kao čovjeku koji je, kako se predstavlja već godinama, bio spreman ulagati desetke milijuna u Makarsku; ni Marko Ožić Bebek koji je, kako se vlasnik Prometa žalio, požutio parcijalno sportsko-rekreacijsku zonu, zaobišavši njega, ni Tonći Bilić, koji mu nije požutio prostor bivše Metalplastike, ni Jure Brkan, koji mu za svojega mandata rečenu parcelu od 16.500 kvadrata jest iz sportsko-rekreacijske napokon pretvorio u građevinsku. Međutim, Jujnović ni s time nije bio zadovoljan jer mu nisu odgovarali – uvjeti gradnje.

U medijima je jednom kazao kako će ostaviti Metalplastiku kakva jest, kao ruglo grada, što je bio svojevrsni izraz bunta ovog u najmanju ruku temperamentnog poduzetnika. Što to Jujnoviću nije bilo po volji s novim planom, nije posve jasno. Radi se o mješovitoj zoni u kojoj vlasnik Prometa Makarska može graditi što hoće. Mogu tu biti stambene zgrade, može hotel, mogu poslovni objekti, može trgovački centar, može kolodvor…Točno tako, kolodvor može; naveden je u odredbama, ali nije uvjetovan. Ne postoji, naime, baš nijedna točka u Prostornom planu u kojemu se Jujnoviću striktno uvjetuje izgradnja kolodvora. U odredbama samo stoji da je “moguć” kolodvor na 3000 m2, i to je sve. Kako je svojedobno obrazloženo, riječ je o privatnom zemljištu, ne gradskom, pa takva uvjetovanja navodno nisu argumentirana.

Makarski poduzetnik de facto može rušiti postojeći kolodvor i graditi tamo zgradu, a Grad Makarska nije ga natjerao kroz prostornoplansku dokumentaciju da izgradi novi. Međutim, Jujnoviću ni to ne odgovara.

Oglas

Što je, zapravo, od svih projekata koje je najavljivao, Jujnović uspio realizirati? I što je najvažnije, na koji način? Je li najveći problem u idejama koje su mic po mic postajale sve veće, sve do točke kada bi svaka gradska vlast rekla “ne”, a Jujnović, koji je i u kuloarima i javno uvjeravao kako nikoga nije želio “podmazati”, uvrijeđeno bi se povukao?

S obzirom na njegove najave, s obzirom na vrijednost njegovih zemljišta i nekretnina, i s obzirom na činjenicu da je ovo investitor koji zaista ima novac te ne ovisi o bankama poput nekih drugih – vrlo je malo realizirano.

On će, kako smo rekli, za sve kriviti bivše vlasti, pa i ovu sadašnju koja mu ne da raditi i završavati (još jednu gradsku) benzinsku crpku. Dakako, radi se o zabrani izvođenja radova u sezoni, ali Jujnović i to vidi kao atak na sebe. On će reći da mu se dogodila nepravda u smislu da je Lučiću sportsko-rekreacijska zona pretvorena u građevinsku još za Bebekove vlasti, dok je njegovu zahvatilo tek u drugom valu, no prethodna vlast na čelu s Brkanom tvrdi kako je postupak izmjena pokrenut prije nego što je on kupio, te kako nije bilo ništa osobno. Po njima mu je čak učinjen i ustupak jer je navodno to bila zelena zona koja je najprije postala narančasta, a potom žuta.

Međutim, kada se sve zbroji i oduzme, kada se kao fakt uvaži pomalo čudan odnos makarskih vlasti prema investitorima kao takvima (ne ulazimo u prijateljske odnose koji ne reflektiraju tretman investitora), rekli bismo da je kontroverzni Jujnović najviše naštetio – sam sebi.

Tko je, naime, Jujnoviću kriv što se ne odlučuje na gradnju objekata na području Metalplastike, gdje komotno može napraviti stotine stanova? Tko mu brani da gradi moderni trgovački centar koji je najavljivao još za Bilićeve vlasti? Podsjetit ćemo da je tada predstavljen i projekt težak 80 milijuna kuna, otvorila bi se radna mjesta za 200-tinjak ljudi, a shoping centar imao bi 15 tisuća četvornih metara. Bilić je tad nazvao projekt hvalevrijednim, no opet su sporni bili gabariti koji nisu išli na ruku Jujnoviću.

Nadalje, tko brani Jujnoviću u ovom trenutku da gradi hostel sa 70 kreveta, što je najavljivao još 2014.godine, kratko po stupanju SDP-ove ekipe na vlast?

Nitko mu ne brani niti da na području kolodvora gradi zgrade; Prostorni plan mu je i to požutio. Međutim, makarski je poduzetnik i dalje ogorčen na političke strukture, u čemu je dijelom u pravu, jer političare generalno ne zanima proaktivno i angažirano podržavanje nekih dobrih projekata, što se vidjelo i na slučaju komunikacije s Tommyjem prilikom izgradnje trgovačkog centra, kada je sam investitor kazao kako kino nitko nikad nije spomenuo kao opciju.

Suma sumarum glede Jujnovićeva slučaja, kao što vidite, ni u jednom projektu nisu ga uvjetovali ni iskoristili njegovu ambiciju za dokazivanje u svojoj sredini i (barem načelnu) zagrijanost za nekakve društveno korisne projekte. To što mu je netko nešto požutio stvar je političke volje, ali poduzetnički duh, to se Jujnoviću mora priznati, nije pokazala ni jedna prethodna vlast. Podilaženje nekim investitorima da, ali ništa više od toga.

Unatoč tomu, kada se stvari pogledaju iz jedne grube, tipične hrvatske perspektive, Jujnović je dobio puno. Posvemašnje žutilo na dvije krasne lokacije. I priliku da participira u razvoju makarskog turizma kroz kupnju depadanse hotela i financijske potpore završetka hotela Romana. Naime, nakon što je uložio u hotel Romanu,  nastavilo se s projektom uređenja plaže za što je investitor čak imao potporu i Brkanove, i prethodne, Bilićeve vlasti. Međutim, hotel Romana, unatoč svojem ogromnom potencijalu, koji je očito kao mogućnost namirisao i Jujnović sam, ne ide u dobrom smjeru. Ili, izglednije, nema jasne vizije, i nema odlučnosti da se jedan takav turistički div na upravljanje da turističkim stručnjacima. Nego se svaštari. Pa se centralni hotel, doduše uslijed niza faktora, nije otvorio ni ove godine.

I naposljetku, od svih lijepih i obećavajućih projekata komuniciranih ranijih desetak godina, nakon najave najljepšeg ovoga i najljepšeg onoga, Jujnović je, barem za sada, ostao na neuglednom kolodvoru, vrijednom, no nedovršenom hotelu i benzinskoj crpki.


Kako rekosmo, makarski političari nisu se oznojili kako bi potpomogli realizaciju nekog društveno vrijednog projekta, odnosno spriječili betonizaciju i stihijsko korištenje ograničenog prostora, a s Jujnovićem kao vlasnikom velikog broja urbanistički ključnih lokacija su to trebali barem pokušati. Međutim, da je bilo drugačije, i da je bilo i bolje, Jujnoviću bi za neuspjeh poslovnih ideja opet po svoj prilici bio kriv netko drugi.

Šteta, jer možda bi sve bilo drugačije da je temperamentni makarski poduzetnik angažirao nekoga za odnose s javnošću. Ovako će se Jujnovićevo carstvo s velikim potencijalom po svoj prilici svesti na izgradnju najmanje poželjnih, dapače, nepoželjnih objekata – zgrada.

Ivona Ćirak /foto: MD