Godinama su – kao uostalom i u većini drugih sredina – na svim čelnim mjestima u općini Podgora vladali muškarci. Muškarac je bio na čelu Općine, imao je zamjenika i savjetnike, a rukovodeće funkcije bile su rezervirane samo za dječji vrtić i mjesto pročelnice. Od 2021. godine Općinu Podgora vodi Petra Radić, mlada žena koja je trenutno “ad acta” stavila svoju karijeru arhitektice.
Od protekle godine Turistička zajednica Podgore također je dobila ženu, Teu Velu, izabranu putem natječaja, a natječaji su rezultirali imenovanjem još dviju žena na rukovodećim funkcijama, Ines Vegar, ravnateljice Dječjeg vrtića, i Marije Čehko, direktorice Komunalca. – Izabrane su putem natječaja i izabrane su jer su bile najbolji kandidati, a nipošto ne zato jer su žene, iako je bilo takvih komentara. Meni je spol apsolutno nevažan, niti muškarac, niti žena trebaju imati veća prava, a jednako držim i vezano za zastupljenost. Dokle god je osoba sposobna i vrijedna, nevažno je kojeg je spola. Da to što sam okružena ženama može biti bonus, jer će te žena bolje razumjeti kao ženu, to međutim stoji, kaže nam načelnica Petra Radić.
Izboriti autoritet ženi definitivno je, kaže načelnica, teže. – Ne mislim pritom da me moraju svi slušati nego govorim o razumijevanju funkcije u piramidalnoj sistematizaciji. Ako si odgovoran za sve, onda tvoja riječ znači više, a to je nešto što je u našem društvu i dalje lakše prihvatiti kad je na toj funkciji muškarac, dodaje Radić.
Marija Čehko, direktorica Komunalca, jedna je od pionirki na upravljačkim funkcijama i komunalnom gospodarstvu. Ta su mjesta nekada bila uglavnom rezervirana za muškarce, prije par godina brojke su, kaže Marija, išle do 95 posto u korist jačeg spola. Sad se ipak ponešto mijenja…
– Većina kolega je počela prihvaćati da žene dolaze, ali činjenica je da nam nije lako. Kada muškarac kaže “nosite se svi”, onda će društvo reći da je zauzeo stav. Ako to kaže žena, onda su krivi hormoni, otvoreno će Marija.
Drži da se društvo posljednjih godina, kako globalno, tako i lokalno, glede položaja žena nažalost vraća unatrag. Veliki problem vidi u tome što izostaje cjelovita podrška sustava u smislu zaštite žena.
– Kada se žena vrati s porodiljnog, vrlo često ju ne dočeka rukovodeće mjesto na kojem je do tada bila. Obično joj se tad dodijeli neka druga, manje odgovorna pozicija, upozorava Čehko.
Tanja Kuran Kržanić, predsjednica Upravnog vijeća Dječjeg vrtića, ističe kako smo i dalje u patrijarhalnom društvu čije su vrijednosti čvrsto ukorijenjene. – Šteta, jer su žene sistematičnije i više vode računa o detaljima, a vrlo često ne dobiju priliku. Ili su primorane birati. Žene kod nas ne drže tri, nego četiri kantuna kuće, a kada i jesu ambiciozne i žele uspjeti, moraju birati ako imaju dijete i obitelj. Mogu imati veliku podršku supružnika i mogu odlično funkcionirati, ali na ženi je i organizacija unutar obitelji, kazat će na tu temu.
Tea Vela, direktorica TZ Podgora, slaže se da nije dobro kada žena u svojim najproduktivnijim godinama mora birati. – Obično se te odluke svode na to da žena najprije odluči roditi djecu ako to želi, i onda se kasnije posvetiti poslu. Takve odluke umanjuju vrijednost žene kojoj je svojstveno da dosta toga unaprijed ima u svojoj glavi i želi planirati kako bi sve to posložila, kazuje Vela.
Ona sama se s balansiranjem profesionalnog i privatnog života dobro nosi. – Ako posložite prioritete i znate da vam je obitelj najvažnija, onda to nije problem. Kao direktor moraš uvijek biti dostupan, ali ipak je važno odrediti radno vrijeme koliko je god to moguće, zbog sebe i zbog svoje obitelji, objašnjava direktorica TZ-a.
Da se stvari vrlo sporo mijenjaju na bolje u korist ravnopravnosti žena, pokazuju i kandidacijske liste za Vijeće. – Kad se liste slažu, pazi se na zastupljenost žena, ali kad se delegiraju u Vijeće, onda uglavnom tu završe muškarci, kazat će načelnica.
Vijećnica Ivana Osmani kaže kako nema pravila po pitanju rada vijećnica i vijećnika, no neke “zakonitosti” ipak postoje. – Uzimam uvijek u obzir da su muškarci skloni gledati na problem kao put od točke A do točke B, a mi žene vozimo na 47 kolosijeka pa se nekad malo i pogubimo. Ali učimo jedni od drugih; muškarci se moraju naviknuti da su žene tu na javnim i rukovodećim funkcijama, a nama ženama je nekad dobro imati mušku logiku da nas opet vrati “na tračnice”. Doprinos žena je u tome što ćemo češće sagledati problem iz više frontova, i tu je važno nadopunjavati se, veli Osmani.
Ravnateljica Dječjeg vrtića Ines Vegar radi gotovo pa isključivo sa ženama. Je li to uvijek dobro?
– Kako postoje prednosti, tako postoje i mane, pa nekad zna biti i zahtjevno. Definitivno bi nekad trebalo promijeniti sredinu, smije se Vegar.
Marija Čehko dodaje kako su komentari žena nekad i teži od površnih muških opservacija.
– Kad žene postanu svjesne svoje vrijednosti i vrijednosti drugih ljudi, onda će se i ti muškarci koje na kraju krajeva ipak odgajaju žene početi drugačije ponašati, upozorava vijećnica Osmani.
Slažu se kako su često svjedoci da pojedini muškarci imaju drugačiji tretman svoje majke ili sestre, a drugačiji tretman ostalih žena, što se, kako vele, treba mijenjati.
I da, slažu se da su današnji muškarci, unatoč i dalje nadmoći na rukovodećim i javnim funkcijama, katkad prilično zbunjeni. Sve je više muškaraca koji teže razumijevaju svoju ulogu u vremenima osnaženih žena.
– Ja mislim da ni njima nije lako jer su se žene počele buniti, želimo se ostvariti, a oni su se našli u vakuumu. Nisu više alfa mužjaci za ulogu kojih su ih pripremali, sad je tu neka žena, njihova žena ili susjeda, koja je postala puno jača i samosvjesnija. I zaista mislim da im nije lako i uvijek mi je osvježenje upoznati muškarac koji će naglas reći “i nama je sve ovo novo, i mi se moramo priviknuti”, tumači Marija Čehko.
Koliko god priča iz Podgore bila poticajna i ohrabrujuća, iz razgovora s damama koje odavno nisu slabiji spol vidi se čitav niz pukotina koje se, istina, krpaju, ali društvo tu i dalje zakazuje, kako institucionalno, tako i na drugim razinama.
Koliko god uspjele profesionalno te su to dokazale uspinjanjem na rukovodeće funkcije, iza njih su uvijek izbori “ili – ili”, diskriminacija bilo u uredu ili na terenu, i sve teškoće s kojima se žena susreće po povratku s porodiljnog na posao.
A koliko god mi željeli da priča iz Podgore ostane samo zgodna priča o ženskoj ekipi koja upravlja mjestom, nismo uspjeli ostati na dopadljivoj štoriji koja govori samo u uspjehu, jer ona još više govori o – odricanju.
Ivona Ćirak /foto O.Franić
